DJEVOJČICA KOJOJ JE USKARAĆENO BEZBRIŽNO DJETINJSTVO , ŠKOLOVANJE,DRUŽENJE, RADOST ......
Ovo su prva slova i tekstovi djeteta koje spada u kategoriju „djece ulice“, u sklopu neformalnog opismenjavanja koje rade aktivistkinje Crnogorskog ženskog lobija sa štićenicom/ama . Dijete koje je na ulici provelo najveci dio svoga života ( 12 god) prepušteno svim nedaćama , strahovima i rizicima, koje ulica neminovno nosi kada pod prijetnjom i silom roditelja postane dom. Djevojčica nikada nije vidjela kako izgleda učionica , nije se nikada radovala prvom školskom času i početku školske godine... .Jedino za što je znala bile su očeve prijetnje , batine, strah, glad, psihička tortura i strepnja za svaki novi sat , novi dan, da li ce surovosti i kažnjavanja biti još gora......da li će njena majka, braca i sestre preživjeti toliku količinu nasilja. Vjerujem da poslije svega što je preživjela , podnijela i čega se u svojim pričama sa neizmjernim bolom sjeća , dolazi za nju i njenu porodicu srecnija i bezbrižnija budućnost .
